Nijeme noći

»NIJEME NOĆI«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), kao dio ciklusa O vremenu i o smrti, a konačna verzija u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Organizirana je u tri terceta s pravilnim rimama (aaa/aba/baa).

Krleža pažljivim odabirom motiva (nijeme noći / oči, zjene, vjeđe; nebeske međe / lice čovjeka koje blijedi; zvijezde / pokojni pređi) kontrapunktira odnos vječnosti i prolaznosti. S jedne strane upotrebljava metaforu nebeskih međa (vječnost, beskonačnost), a s druge čovjekovo lice koje blijedi (konačnost, ograničenost). Tako kontekstualizirane metafore asociraju čovjekovu ograničenost i malenkost u svemiru.