Noć u velegradu

»NOĆ U VELEGRADU«, pjesma prvi put objavljena u časopisu Danas, 1934, knj. II, br. 5, zajedno s pjesmama Kamo plove ovi gradovi, Tolerirana djevojka i Pjesma čovjeka bez posla, a kao dio ciklusa O vremenu i o smrti u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), te konačna verzija u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastavljena je od pet dvostiha s rimom aa/ab/bb/cc/dd. Pjesma ima čvrst ritam koji zvučnošću dočarava autorovu osnovnu intenciju. Krleža želi opisati velegradsku noć kao nešto crno, negativno, prepuno poroka i tmine. Epitetima sivi, škrofulozni, gnjili, truli, crne, dočarava tjeskobu i tamu noći, koja stoji kao mračan posrednik između dana u protjecanju. Motiv iz posljednje strofe (»glas puklog gudala / i smiješak žutog trulog zubala«) u prostor pjesme uvodi raščovječenost oslikanu slikom iskešenog starca lutalice.