Noćna smrt u hotelu

»NOĆNA SMRT U HOTELU«, pjesma prvi put objavljena u Hrvatskoj reviji, 1931, 9, kao dio izbora iz Krležine lirike naslovljenog Pjesme, a kao dio ciklusa O vremenu i o smrti u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), te konačna verzija u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od jednog terceta i četiriju katrena. Rima je organizirana po shemi abb/cddd/eeff/gggg.

U ovoj pjesmi Krleža obrađuje temu smrti, opisujući konkretan trenutak »umorstva«. Naprasnu smrt on problematizira iz dva rakursa. Prvi je intimni, čovjekov, pohranjen u unesrećeniku (motiv rastvaranja polutamnog Ja u našoj nutrini). Drugi, koji problem paralelno postavlja na razinu socijalnoga, jest reakcija slučajnika koji su u tom trenu zatečeni oko umrloga (žamor, glasne kretnje, vika).

K. ironijski destruira ideju o središnjosti čovjekove pozicije u svijetu. Motiv iz posljednjega stiha (»iz gnjila srca niču čempresi, cvijeće, lijer«) upućuje na relativnost života, opisujući njegovo produženje na jednoj od nižih razina. Stih iz druge strofe (»Oko nas žamor, svijeće, glasne kretnje, vika«) K. je naknadno sintaktički izmijenio. U izdanju iz Hrvatske revije riječi su bile ispisane kao elipse. Poslije je K. (1937) upotrijebio ritam nabrajanja i nekadašnje elipse složio u jednu rečenicu, odvojivši ih zarezima. Takav stilski postupak odaje smirenijeg autora iz kasnije faze.