Nokturno u Crikvenici. U noći od četvrtog na petog juna 1940

»NOKTURNO U CRIKVENICI. U noći od četvrtog na petog juna 1940«, dnevnički zapis objavljen prvi put u Borbi, 1. V. 1954; uvršten je u Dodatak knjige Dnevnik 1943 (Sarajevo 1977). Slušajući radijski prijenos bombardiranja Pariza, Krleža meditira o besmislu i očitoj neizbježnosti rata, o strahu pred smrću. U tome solipsističkom tekstu, u kojem se iskazivanje individualne nemoći pred ratom izmjenjuje s intimističkim slikama primorskoga krajolika, u blagoj lipanjskoj noći, autor se sjeća svojeg boravka u Lovranu 1916, kad je »prisluškivao cijele noći topovsku grmljavinu sa Soče, sanjajući o Brusilovljevoj pobjedi«. Konstatira da se u razdoblju od dvadeset i četiri godine ništa bitno nije promijenilo ni na globalnoj političkoj sceni, ni u njegovoj nutrini. Nihilistički i rezignirani ton teksta na kraju donekle ublažava inzistiranjem na apsolutnoj slobodi ljudskog Ja da misli o čemu god hoće i da gleda »zvijezde nad svojom glavom mirno i uzvišeno«. Uz to, prema Krleži, u našem boravku upravo na nekom određenom mjestu ima sudbinske predodređenosti: »Postoje zakoni historijskih sredina. Tu smo se rodili i tu treba da živimo.«