O dvjestagodišnjici rođenja Immanuela Kanta

»O DVJESTAGODIŠNJICI ROĐENJA IMMANUELA KANTA«, članak prvi put objavljen u Književnoj republici, 1924, knj. I, br. 8, a potom uvršten u knjigu Eppur si muove (Zagreb 1938). Krleža, kako sam kaže, piše tekst da pokaže zašto je Književna republika objavila neke dijelove iz Kantova rada O vječnome miru (1795), i u tom smislu visoko vrednuje ondje izrečene teze o razoružanju država, republikanskom ustavu i druge, koje su imale posebno značenje u ondašnjoj militarističkoj Pruskoj; priznaje Kantu »građansku hrabrost« u poistovjećivanju s jakobinskim koncepcijama. Na drugim mjestima komentira kratko spoznajnu problematiku, upućujući na veličinu Kantova zahvata, ali smatrajući i da je »to sve neprobojno kao tvrđavni bedem u srednjem vijeku« te da »miriše po alhemijskom sumporu i magiji«. U povodu Kantove obljetnice K., međutim, ustanovljuje nedoraslost suvremenih interpreta toj filozofiji (»kokošji mozgovi naših mislilaca«), i općenito nedoraslost građanstva, zbog čega neke Kantove formulacije postaju samo »ispisani citat na štikerajima i ručnicima starih frajla«.