O generalu Konradu i 'najpopularnijem našem dobrovoljačkom oficiru', g. A. Kovaču

»O GENERALU KONRADU I 'NAJPOPULARNIJEM NAŠEM DOBROVOLJAČKOM OFICIRU', G. A. KOVAČU «, članak objavljen u Književnoj republici, 1925, knj. II, br. 5 (s fragmentima članka Barun Konrad) te ponovno u knjigama Ratne teme i Iz naše književne krčme (Sarajevo 1983). Odgovor je na Kovačeve napadaje Snohvatice jednog raskrinkanog komuniste u »Hrvatu«; I meni se javio Frano Supilo!... Razgovor sa vrlim pokojnikom u stanu spiritističkog federaliste dra Hinka Hinkovića (Riječ, 2. i 3. I. 1925), u povodu Krležina eseja Bečko pismo IV. Noćni razgovor sa Franom Supilom (Hrvat, 31. XII. 1924). U odgovoru Krleža navodi: »U svom drugom sastavku od 3. januara, on me je ponovno nazvao 'nedoučenim đakom austrijske kadetske škole', zahuktanim bikom u hrvatskoj literarnoj areni, fabrikantom drama sa smrdljivim izrazima, huckačem na proletersku revoluciju, koji sa psihopatološkim uživanjem pljujem po intelektualcima Kroacije, izblijedjelim crvenim gardistom sa kvrgom u glavi, plagijatorom A. G. Matoša itd, itd.« Osim toga, Kovač tvrdi da je Krleža »u ratu stekao neprocjenjenih zasluga za Austriju u 'Kriegspressequartieru'« te da je »veličao talenat maršala Konrada«. Pobijajući Kovačeve tvrdnje, K. zaključuje pozivom Kovaču da javno ponovi svoje tvrdnje, kako bi ga mogao tužiti sudu. Kovač se nakon toga nije javio.