O Klaudiju Galenu

»O KLAUDIJU GALENU«, esej prvi put objavljen u listu Borba, 18. i 19. XI. 1951; uvršten je u knjigu Eseji II (Zagreb 1962) te u knjigu eseja O Erazmu Rotterdamskom (Sarajevo 1979). Krleža je prigodom prvog objavljivanja popratio ogled uvodnom bilješkom u kojoj govori o stogodišnjici detaljnijeg bavljenja europske znanosti problemom evolucije i upućuje kako se na njegovu ishodištu, kao idealni model ljudske tjelesne građe, nalazi zaboravljena Galenova anatomija afričkoga majmuna. Osim toga pojašnjuje i svoj esejistički postupak: »Ova varijacija vrvi citatima iz desetak raznovrsnih historija. Citati (ni vrela) nijesu posebno naznačeni navodnicima jer bi taj aparat iznio upravo toliko prostora koliko i sam tekst koji nema nikakvih naučnih pretenzija.« Spomenuta uvodna bilješka ponajbolje pokazuje autorovu namjeru da Galenovoj anatomiji pristupi sa stajališta njezine moguće darvinističke vrijednosti, budući da je europska medicina gotovo četrnaest stoljeća, vjerujući Galenovoj anatomskoj nepogrešivosti, čovjekovo tijelo razmatrala zapravo na temelju uzorka nastala proučavanjem majmunove građe. K. je započeo ogled osnovnim podacima o Galenovu životu i njegovu anatomskom sustavu, potom izložio anatomska dostignuća i životopis A. Vezala - renesansnog liječnika koji je upozorio na nevaljanost galenovske paradigme, da bi se u drugom dijelu vratio određenju značenja Galenove pojave, njegovih otkrića i povijesnih okolnosti u kojima je djelovao. Spomenuvši Galenovo grčko podrijetlo, bogato iskustvo što ga je stekao kao vojnički i gladijatorski kirurg, njegovo djelovanje u Rimu u svojstvu dvorskog liječnika i izgradnju njegova anatomskog sustava, K. upućuje na kratku povijest osporavanja Galenovih zamisli. Posebice ističe povijesnu ulogu A. Vezala, čija anatomija znači nestanak srednjovjekovne spekulativne medicine utemeljene na Galenovu sustavu. Izgradivši napokon pravu anatomiju čovjeka, Vezal je ostvario na djelu »starogrčko načelo prosuđivanja po vlastitom opažanju« i stoga »ostao najslavnijim i najglasnijim imenom prve periode anatomskog renesansnog doba«.

Drugi je dio ogleda izravno posvećen Galenu. Njegova je pojava nezamisliva bez bogate tradicije starogrčke medicine. K. spominje niz Galenovih otkrića i njihovu trajnost u povijesti medicine, pa tako, primjerice, ističe vrijednost njegovih analitičkih kategorija u medicinskoj psihologiji. Istodobno, Galen »nerazmjerno mnogo više znade nego što izgovara«. K. pokušava opisati i neke Galenove osobine. Navodi njegovu polemičku ironičnost i sumnjičavost, superiornu nadarenost, enciklopedijsku kulturu, taštinu i umišljenost, originalnost, dubokoumnost i marljivost u kompilatorstvu. Ogled završava razmišljanjem kako Galenova pojava osobito dobiva na značenju promotre li se povijesne okolnosti u kojima je djelovao, odn. stanje zdravstva u Rimu njegova vremena. U tom je kontekstu Galen, kao pravi znanstvenik, protivnik raznih praznovjerja i pučkih ljekarija.