O našoj kazališnoj kritici. Zaključak predavanja održanog u Glazbenom zavodu dne 9. IV. ove godine

»O NAŠOJ KAZALIŠNOJ KRITICI. Zaključak predavanja održanog u Glazbenom zavodu dne 9. IV. ove godine«, polemički članak objavljen prvi put u Književniku, 1930, 10, potom uvršten u knjigu Moj obračun s njima (Zagreb 1932). Sročena u obliku podsjetnika, bez navođenja (prethodno izvedenih) primjera, Krležina razmjerno kratka analiza fiksira »književnu periodu (koja) piše nejasno jer ne misli jasno, a živi bez uzora, bez zanosa, bez svog unutarnjeg lica«. Problem je kazališne kritike što se ne uspijeva odrediti u žanru (nije ni kozerija, ni feljton, ni prikaz, ni književna ocjena), a socijalna je uloga njezinih protagonista neuravnotežena, jer su u istoj osobi novinari ovisni o kazališnoj upravi i prosuditelji spremni pozvati se na nepotkupljivost. Utvrđujući zašto kritika nije u stanju doći do »pregledne ocjene književne vrijednosti jedne drame«, K. uočava da to u promatranim primjerima i nije svrha: ako »ne zastupa nikakav smjer, ni pravac, ni modu, ni tendenciju, ni umjetnički program« to pisanje logično »ne uzima stava« i »nema šta da kaže«. U ovom tekstu sadržana je problemska osnova Mog obračuna s njima: pitanje kriterija kao temeljne pretpostavke prepoznavanja i inauguracije (estetske) vrijednosti.