O snovima

»O SNOVIMA«, pjesma prvi put objavljena u Srpskom književnom glasniku, 1931, knj. XXXII, br. 3, zajedno s pjesmama Ljudi u tmini, Stara slika i Čovjek poslije svoje smrti hoda gradom pod naslovom Četiri pjesme. U ciklusu O snovima, o samoćama i o mjesečini objavljena je u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pjesma se prividno sastoji od dvostiha, katrena i terceta, ali su strofe organizirane metrički slobodno. Prevladavaju nagomilane rime.

Onirički motivi česti su u Krležinoj lirici. Pretpostavljajući opoziciju zbilja - san K. uspostavlja motivski lanac kojega dijelovi ocrtavaju varijante snova. Nižući lirske opise različitih sanja, K. se prema svijetu oniričkoga odnosi kao prema svijetu bajke, u kojemu je izbrisana granica između mogućnosti i zbiljnosti. U takvu svjetotvornom kontekstu K. se prema svima odnosi zaljubljenički, jer usprkos činjenici da ih ima »olovnih i mračnih«, njihov je odnos prema svakidašnjici proročanski. Opozicija sna i zbilje zaoštrava se samo u šestoj strofi (»u snovima svijeća uma gasne«). No ni time ne pretpostavlja pjesma zbiljsko i racionalno oniričkomu i iracionalnomu, već tu opoziciju ističe kao specifičnu razliku dvaju svjetova od kojih je privlačniji onaj nestvarni.