O, utrobo sveživotne zvijeri

»O, UTROBO SVEŽIVOTNE ZVIJERI«, pjesma umetnuta u dramu Michelangelo Buonarroti (Plamen, 1919, 2); kao samostalan tekst prvi je put objavljena u knjizi Poezija (Zagreb 1969), kao dio cjeline pod nazivom Pjesme iz davnih dana 1914-1942. Sastoji se od 6 strofa nejednake duljine. Stih je slobodan sa znatnim varijacijama duljine i stupnja ritmičke organiziranosti. Uglavnom je rimovan, ali ne u skladu s nekom čvršćom shemom. Pjesmu izgovara lik Michelangela u stvaralačkom zanosu. Uvedena je sljedećom didaskalijom: »Michelangelo Buonarroti se kida i trza, poskakuje i igra, urliče i pjeva, a boje teku u plemenite oblike i razlijevaju se po freskama«. Pjesma je na više mjesta isprekidana novim didaskalijama, ali i javljanjem Nepoznatoga, Michelangelova antagonista iz pretposljednjega prizora drame. Ne govoreći mnogo o estetici i načinu rada povijesnoga Michelangela, pjesma O, utrobo sveživotne zvijeri vjerodostojno zastupa pjesničku poetiku mladoga Krleže.