Otac Augusta Strindberga

»OTAC AUGUSTA STRINDBERGA«, kazališna kritika prvi put objavljena u Književnoj republici, 1924, knj. II, br. 2, pod naslovom Otac od Augusta Strindberga, a potom u knjigama Eppur si muove (Zagreb 1938) i O Erazmu Rotterdamskom (Sarajevo 1979). Podnaslov teksta (Refleksija o kazalištu, o publici, o glumcima i o kritici prigodom reprize te novouvježbane žalosne igre, dne 10. IX. 1924) odaje da nije riječ o standardnoj kazališnoj kritici. Veći dio teksta čine Krležina prisjećanja na vlastita iskustva sa zagrebač­kim kazalištem, glumcima i kazališnom publikom, za­tim njegove refleksije o kazališnoj umjetnosti i izved­benim stilovima te navođenje činjenica iz Strindbergove biografije. Od tih se motiva ističu: nervozno kri­tičan ekskurz o našoj publici (»Ako se publika kesi, ka­da se na sceni plače, ili obratno, tu dolazi onda pitanje njenog kazališnog odgoja«), sjećanje na jedan nastup Nine Vavre (»Ja se danas više ne sjećam ničega; ni drame, ni zapletaja, ni autora, tek mi glas gospođe Vavre govori iz tmine jednog vremena...«) i razmatra­nje o naravi Strindbergove duševne bolesti. Tek na završetku članka K. se vraća izvedbi Strindbergova Oca »dne 10. IX. 1924.«, koju smatra problematičnom u pogledu scenskoga dekora, ali u cjelini uspjelom (»Gospodin Stroci i kao liječnik i kao režiser stvorio je iz ’Oca’ predstavu, koja se može unatoč suvišne simbolike dekora gledati mimo dva puta«).