PAPINI, Giovanni

PAPINI, Giovanni, talijanski pisac (Firenca, 9. I. 1881 - Firenca, 8. VII. 1956). Jedan od viđenijih, premda kratkotrajnih sudionika talijanskoga futurističkog pokreta i urednik futurističkoga časopisa Lacerba. Objavio je memoarsko-esejističku knjigu Un uomo finito (1912) u kojoj govori o nemogućnosti intelektualca da probije krug svakidašnjih životnih rutina i uhodanih vrijednosnih predodžaba. God. 1919. kao konvertit deklarativno se vraća katoličkoj vjeri, posvećujući se teološkim i crkvenopovijesnim temama (Storia di Cristo, 1921; Sant' Agostino, 1929) i sadržajima iz talijanske kulturne prošlosti. Objavio je i knjigu dnevničkih zapisa Mostra personale (1941).

Krleža je, čini se, rano počeo pratiti Papinijevu književnu produkciju i njegov intelektualni razvoj, a posvetio mu je i jedan esejistički zapis u kontekstu dnevničkih zabilježaka iz 1942, samostalno objavljen 1963. pod naslovom Giovanni Papini. Esej je izravno potaknut Papinijevim dnevnikom Mostra personale, ali u njemu dolazi do izražaja i Krležino detaljno poznavanje ranijih Papinijevih djela i uopće njegove skokovite književne biografije. Definitivno ga svrstava među svoje književne antipatije, poričući njegovoj konverziji psihološku dubinu i iskrenost (»Papinijeva rječitost zapinje kada dodiruje krugove religioznih fantazama«), a njegovu izrazu individualnost i autentičnost (»Papini spada među klasične bukvojede«). Polemički se odnosi i prema Papinijevim sudovima o drugim piscima, napose prema njegovu pokušaju da metodom biografske kritike obezvrijedi Nietzscheova književno-filozofska djela (»tamo, u zaratustrovskoj poeziji, ne vidjeti poezije, nego najbanalnije motive najsvakodnevnijih pobuda, nesumnjivo je svjedočanstvo duhovnog siromaštva«).

Zo. Kr.