Paul Valéry

»PAUL VALÉRY«, esej nastao 1943. kao dio Krležina ratnoga dnevnika. Samostalno je objavljen u časopisu Republika (1956, 6), zajedno s još nekoliko srodnih priloga pod zajedničkim naslovom Fragmenti iz dnevnika iz godine 1943, a potom u knjizi Eseji II (Zagreb 1962).

Tema esejističkoga zapisa nisu pjesme slavnoga francuskog lirika Valéryja, nego njegova knjiga Regards sur le monde actuel iz 1931. U toj knjizi, kako je opisuje K., Valéry »govori o svom subjektivnom političkom iskustvu između godine 1895. i 1931, u vremenskom rasponu od Dreyfusa i Boulangera do naših dana«. Krležina zapažanja o knjizi bez iznimke su kritična, a vezuju se manje uz Valéryjeve ocjene političkih ljudi i povijesnih događaja, a više uz njegova razmišljanja o povijesnoteoretskim i povijesnofilozofskim pitanjima, napose uz njegove ideje o pisanju historiografske literature kao činu naknadnoga osmišljenja stvarnih povijesnih događaja i njihovih sveza. Na marginama te Valéryjeve teme prisjeća se K. hrvatske historiografije i njezinih, po njegovu sudu, neautentičnih, ideološki i stranački pristranih rekonstrukcija hrvatske srednjovjekovne prošlosti (»U toj ’historiji’ stižu Hrvati kao starčevićanci ili obzoraši [...] pred Dioklecijanovu palaču u šestom stoljeću...«). Vrlo kritički K. ocjenjuje i Valéryjevo shvaćanje o djelovanju povijesnih događaja jednih na druge po načelu analogije i primjera (»Mnoge valéryjanske historijske analogije izazivaju dijalektičku migrenu. Tako, na primjer, po njemu ne bi pala glava Louisa XVI da nije bilo primjera Charlesa I«). Ipak, ničim Valéry nije izazvao toliko Krležinih prigovora koliko svojim posvemašnjim ignoriranjem revolucionarnih pokreta i promjena u suvremenom svijetu (»Ni jedamput, u okviru njegovih analiza, tome misliocu nije palo na pamet da živi u doba socijalizma«).