PAVLETIĆ, Vlatko

PAVLETIĆ, Vlatko, književni kritičar (Zagreb, 2. XII. 1930). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1955). Glavni urednik izdanja Matice hrvatske (1965-72), profesor književnosti na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (od 1960), ministar prosvjete i kulture RH (1990-92), potpredsjednik HAZU. Među najutjecajnijim književnim kritičarima nakon 1950, jedan je od glasnogovornika svoga književnog naraštaja u borbi za slobodu stvaranja. Književna generacija kojoj pripada (tzv. »krugovaši«), otpočela je djelovati u sjeni Krležina govora na Kongresu književnika u Ljubljani (1952). Njezino shvaćanje slobode stvaranja nije bilo istoznačno s Krležinim, ali otklon od dirigirane književnosti sovjetskog tipa bio im je zajednički. Pavletić je stoga odmah uzeo u polemičku obranu Krležine teze o stvaralačkoj slobodi. Među prvima je navijestio i štetnost od stvaranja Krležina kulta (U znaku Krležina jubileja, Narodni list, 7. VII. 1953). Tijekom sljedeća tri desetljeća napisao je o Krleži niz tekstova, baveći se dosljedno književnim prosudbama njegova djela. Govoreći o njemu kao o »pobunjenom čovjeku« i »demistifikatoru«, uz provokativnu postavku da »Krležin bunt nije ukinut« pobjedom njegovih političkih ideja (Krleža, buntovnik s razlogom, Vjesnik, 1. V. 1959), odredio ga je kao prvoga totalnog pobunjenika u hrv. pjesništvu (Hrvatski pjesnici između dva rata, Republika, 1963, 7-8). Aktualizirao je Krležinu koncepciju angažmana, »prema kojoj umjetnost, da bi bila umjetnost, mora (...) zastupati istinu i ostati umjetnost« (Krleža. Ime jednog pisca, Kolo, 1963, 6). Pisao je i o Krležinu dramskom stvaralaštvu (Krleža kao dramatičar, 15 dana, 25. XII. 1959), a prikazao je Zastave (u antologijskom izboru 100 romana, 1982) i Povratak Filipa Latinovicza (100 djela književnosti jugoslavenskih naroda, 1980). Uočivši vrlo rano i antitetičnost Krležina stvaranja, u tekstu Krleža o sebi i drugima (Forum, 1986, 1-2) ustvrđuje kako je K. kao stvaralačko jedinstvo saglediv samo u cjelini svojih kontradikcija. Kritizirajući one koji u Krleže traže tek dokaze za »svoje sudove i predrasude«, odredio je Krležino stvaranje kao »neprestani otvoreni proces«.

LIT.: S. Lasić, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, IV-VI, Zagreb 1993.

Ni. Pk.