PEN-KLUB

PEN-KLUB, međunarodna književna udruga. Utemeljena je 1921, pod dojmom strahota I. svj. rata, s osnovnom zadaćom da se bori protiv nacionalističke isključivosti, a za univerzalnost pisane riječi te da potiče solidarnost i razumijevanje među piscima svijeta. Nakon II. svj. rata PEN dolazi pod pokroviteljstvo UNESCO-a, zalažući se osobito za umjetnička i politička prava i slobode pisaca. Hrvatski PEN-klub osnovan je 1927.

Na PEN se Krleža u razdoblju između dvaju ratova osvrće nekoliko puta, redovito ironično i s izrazitom odbojnošću. U tekstu P.E.N. (Književna republika, 1927, knj. IV, br. 3-4), javno odbija poziv da postane članom toga društva. U članku Livadić-Wiesner u Sofiji (Danas, 1934, knj. I, br. 2), ironizira posjet tadašnjeg predsjednika PEN-a Bugarskoj: »dobio je sedamdeset dječjih knjiga« i »pregledao gradsku klaonicu«. U članku Dragutin Domjanić (ibid.) K. odbacuje pojam slobode stvaranja kako ga shvaća PEN: »kao da se za ovih dvadeset krvavih godina nisu rodili čitavi novi kontinenti«. U tom smislu možda je najznakovitiji esej Thomas Mann u Parizu (Književna republika, 1927, knj. IV, br. 1). K. ne misli da će građanska »gospoda pisci« išta postići banketima i predavanjima: borba na strani socijalnih i političkih promjena jedina uozbiljuje književnost. Krležin odnos prema fenomenima poput PEN-kluba dosljedno je razumljiv iz odnosa ukupne europske ljevice prema građanskome društvu, osobito u razdoblju nakon I. svj. rata.

Ni. Pk.