Pismo gospodi od crvene olovke

»PISMO GOSPODI OD CRVENE OLOVKE«, Krležin prosvjed protiv cenzure, proizašao iz cenzorskog odnosa prema Plamenu, a potaknut brisanjem posljednje scene Singerove drame Neprijatelj (Plamen, 1919, 5-6); anonimno je objavljenu Plamenu, 1919, 7. Ponovno je objavljen u knjizi Iz naše književne krčme (Sarajevo 1983). »Bili smo svjesni«, kaže K., »da u Jugoslaviji neće teći med i mlijeko kao u Hannanu«, ali da će »crvena olovka jugoslavenskih cenzora zadrijeti u slobodu umjetničkog stvaranja«, tome se nije nadao i taj čin smatra barbarskim. Poistovjećuje »austrijsku soldatesku« sa »samovoljom lakovane čizme, mamuze, mača i crvene olovke« u novoj državi, pa vješto provlači tekstom literarni simbol »crno-žute« figure Singerova kapetana kojega štiti jugoslavenska cenzura. S osjećajem kolektivne snage, poentira tekst emfatičkim usklicima: »Gospodo s crvenom olovkom! Nemojte da Vas dalje pitamo! Mi danas živimo u vrijeme crvenih stjegova, a ne u vrijeme crvene olovke«, prijeteći kako »to nije sve« što bi im se moglo reći.