Pjesma Bogovima i jednom Bogu

»PJESMA BOGOVIMA I JEDNOM BOGU«, pjesma prvi put objavljena u Lirici (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Haos, a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). U Knjizi lirike (Zagreb 1932) strofno je organizirana. Pisana je slobodnim stihom i pripada misaonoj lirici koja svoj intelektualni i svjetonazorni supstrat pojmovno eksplicite iskazuje, što karakterizira čitav ciklus. Konvulziji doživljaja i poimanja odgovara na tekstualnom planu diskurzivno-naracijska i pojmovno-patetička razvedenost s izrazitom oratorskom intonacijom i eksklamativnošću koju još uvijek karakterizira ekspresionistička ekstaza. Premda se u početnim dvjema strofama rabe motivi iz pjesnikove svagdašnjice koji, ipak, indiciraju povijesno, društveno, kulturno, idejno i vjersko ozračje - pjesma u biti preko povijesno situirana sentimenta stratificira odnos lirskoga subjekta prema tim okružjima. Apelativni, eksklamativni završni dvostih otkriva da je težnja lirskoga subjekta za jednim Bogom težnja za logičkim ustrojstvom svijeta, za postojanošću, trajnošću, definitivnošću, nekaotičnošću, više nego težnja za neenigmatičnom transcendencijom. U tom je smislu ova pjesma komplementarna pjesmi U očekivanju nečega iz istoga ciklusa.