Pjesma čovjeka bez posla

»PJESMA ČOVJEKA BEZ POSLA«, pjesma prvi put objavljena u časopisu Danas, 1934, knj. I, br. 5, zajedno s pjesmom Tolerirana djevojka, Noć u velegradu i Kamo plove ovi gradovi, a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao sastavni dio ciklusa O bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Napisana je nevezanim, slobodnim stihom i strofama različita broja redaka kojima se oblikuje intimna lirska ispovijed nezaposlena čovjeka. Tom ispovijedi u prvome licu Krleža duboko ponire u afektivno i psihološko stanje socijalno ugrožene individue ocrtavajući ga tamnim bojama bez izlaza i bez perspektive. U gustim slojevima asocijacija i slika, vizualne, olfaktivne i akustičke ekspresivnosti, predočena je ranjiva nutrina čovjeka bez socijalnog uporišta, čiji izvanjski vidokrug ispunjava subjektivno obojen, siv i mračan pejsaž svakodnevice.