Pjesma mrtvom čovjeku

»PJESMA MRTVOM ČOVJEKU«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Lirika (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pjesme bez poante, zatim u Knjizi lirike (Zagreb 1932) gdje je strofno organizirana, te u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Jedna je od antologijskih pjesama o smrti. Posvećena uspomeni Z. Galla, Krležina prijatelja iz djetinjstva kojega je odnijela »neka glupa pest«, kao i niz drugih, »nekoliko milijuna Djece«, čega će se K. sjetiti nekoliko desetljeća poslije (1947) u posjetu Ludoviceumu. Pisana slobodnim stihom i neujednačeno strofno organizirana, ona je zapravo elegična tužaljka, diskretna i bolna intimna ispovijest nad prijateljem iz djetinjstva čije glasove još i sada čuje. Pjesnikov monolog, koji implicira razgovornu usmjerenost jer se obraća mrtvomu prijatelju, postiže osnovno lirsko očuđenje suprotstavljanjem prazne sobe sa svijećom i modrine ljeta, cvjetanja, izvanjske živosti, prirodnosti, dječje igre i polumračne starinske dekoracije sive sobe.