Pjesma na cvjetnom brijegu

»PJESMA NA CVJETNOM BRIJEGU«, pjesma prvi put objavljena u Savremeniku, 1923, 2, zajedno s pjesmama Nokturno u samotnoj sobi, Rezignacija, Uskrsna pjesma, Ver sacrum, Membra disiecta, Pjesma o smrti, Exodus u jesen i Snijeg pod zajedničkim nazivom Lirika (1920), zatim u Knjizi pjesama (Beograd 1931), te u Knjizi lirike (Zagreb 1932) kao dio ciklusa Pjesme o rezignaciji. U ciklus Pjesme na livadi u lipnju uvrštena je u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), gdje je pjesma strofno organizirana; konačna verzija objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom; formalne je i semantičke razlivenosti unatoč strofnoj organizaciji. Pjesma tematizira Krležin polaritet prirode, pa otud i motiv cvjetnoga brijega kao metafora uzorita modela, u koga bi se trebalo ogledati, i s druge strane lirskoga subjekta kao određenoga povijesnoga i civilizacijskog stratuma, koji je po svojem ontološkom i antropološkom određenju, u trenutku vlastita rovarenja po intimnoj sferi, biće praznine. I ova je pjesma iz Krležine faze u kojoj slijedi zaokret k intimi a smireniji ton upravlja pjesničkim diskurzom, umjesto ranijega dinamizma i »barokne« metaforike.