Pjesma novinara

»PJESMA NOVINARA«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme II (Zagreb 1918) a potom, sa strofnom organizacijom (tri peterostiha i jedan šesterostih) i s nekim izmjenama u Knjizi lirike (Zagreb 1932) i Poeziji (Zagreb 1969). Ponavljanja su Krležin omiljeni umjetnički postupak, no on se u tome ne drži neke pravilnosti - ponajmanje kanoniziranih oblika. Ta pjesma najočitije pokazuje kako K. ograničenim leksikom i ograničenim književnim postupcima, prije svega ponavljanjem, može ostvariti uspjelo književno djelo. »Vrisak sputanog novinara« (T. Čolak) zapravo je varijacija pjesnikova prosvjeda protiv laži i hipokrizije društva izrečena u više pjesama, a u prilog iskrenu te čovjeka i istine dostojnu ispovijedanju vlastitog viđenja svijeta. Ujedno je to prosvjed protiv »Apsurda naših dana« koji nastaje mehanizacijom (šablonizacijom!) i onih oblika života koji bi morali biti oslobođeni svake stege.