Pjesma o mrtvoj ljubavi

»PJESMA O MRTVOJ LJUBAVI«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme II (Zagreb 1918), a zatim strofno reorganizirana u zbirci Knjiga lirike (Zagreb 1932). U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Slobodnoga je stiha s isprekidanom rimom. Pripada među malobrojne Krležine erotičke pjesme iz razdoblja njegove rane i ratne lirike. Iz doživljaja mrtve ljubavi, u atmosferi mrtvila i beznađa (trulo, gnjilo, beznadno, sivo, tužno, mrtvo, bolesno, otrovno) rađa se Stid kao posljedica ljubavne deziluzije i spoznaje koja detronizira lik žene. U Krleže uvijek tretirana antitetički, žena je izvor »strasti i užitka«, uzrok »bolesti i ludila«, a u ovom je slučaju ljubav prema njoj, konzekventno, jedna od mnogih zabluda.