Pjesma o vremenu i o smrti

»PJESMA O VREMENU I O SMRTI«, pjesma prvi put objavljena u Hrvatskoj reviji, 1931, 9, kao dio veće pjesničke cjeline pod nazivom Pjesme, a kao dio ciklusa O vremenu i o smrti u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937). U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastavljena je od četiriju dvostiha s parnim rimama.

Prvim dvostihom, kojega početni stih glasi »Predaje vremena tanka, od paučine tanja«, Krleža uokviruje temu prolaznosti i sudbinske povezanosti života i smrti. Smrt je prisutna u svakom trenutku čovjekova života. Duboko ukorijenjena u svakodnevlju, ona trajno podsjeća na vlastitu neizbježnost. K. upotrebljava motiv žute voštanice koja treperi oko svačijeg lica kao simboličku indikaciju ideje o neizbježnosti umiranja. U svakodnevnom pojavljivanju smrt čas miriše kao dinja, čas je njen miris, miris gnjile strave, trajno prisutan u pozitivnim simbolima života (treperenje mesa, kucaj bila). Zadnjim dvostihom K. dočarava uvijek nanovo izborenu pobjedu smrti nad nesavršenim ljudskim bićima kojima se u umiranju gubi svaki trag.