Pjesma samoubojice

»PJESMA SAMOUBOJICE«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), kao dio ciklusa O vremenu i o smrti, a u konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969).

U mračnoj atmosferi pjesme, pisane slobodnim stihom, Krleža opisuje besmisao ljudskog postojanja. Lirski je subjekt potencijalni samoubojica, čovjek koji balansira između bića i nebića, između nečega i ničega. Čitavo je zemaljsko trajanje prikazano kao kaotičan vrtlog poljuljanih vrijednosti. Iako nezadovoljan životom, samoubojica se ne odlučuje na zadnji korak nakon kojega se nalazi toliko žuđeno utonuće u ništa. Sklonost ka verbaliziranju bitnih problema stvara u samoubojice osjećaj životne promašenosti, i isto ga tako onemogućuje da iščezne u nebiću. Kao proizvod raščovječene civilizacije, samoubojica nastavlja svoje besciljno lutanje na pola puta između života i smrti.