Pjesma umora, tuge i nesposobnosti

»PJESMA UMORA, TUGE I NESPOSOBNOSTI«, pjesma u prozi, prvi put objavljena u Književnoj republici, 1925, knj. II, br. 6, zajedno s pjesmama u prozi Čežnja, Nemir, Mrtvi i Samoća posljednja pod zajedničkim nazivom Lirika, a zatim u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937) kao dio ciklusa Jedanaest lirskih motiva u prozi, te u konačnoj verziji ciklusa, pod nazivom Lirski motivi u prozi, u knjizi Poezija (Zagreb 1969).

U pjesmi, poput Pjesme u proljetnoj noći iz istoga ciklusa, prisutna je djelomično metatekstualna svijest. Ona se očituje već u prvoj rečenici citatom naslova »pjesme nad pjesmama«, a i cijela pjesma djelomično je sintaktički i ritmički uređena po tom uzoru. Drugi kompozicijski dio donekle je na istome tragu, jer tematizira problem smisla pisanja, kao i diskutiranja o tom smislu, te nemoći da se iziđe iz učmalosti kreativne nesposobnosti. U trećem dijelu kratko se konstatira umornost, mrtvilo i bezizlazje, koje se uspoređuje sa sprovodom, a obrnuto je proporcionalno dinamizmu kreativna stanja.