Pjesme A. G. Matoša

traži dalje ...

»PJESME A. G. MATOŠA«, Krležin nepotpisani prikaz Matoševe zbirke Pjesme (Zagreb 1923), objavljen u Književnoj republici, 1923, knj. I, br. 2-3. Prvu knjigu Matoševih stihova, »trideset i četiri godine poslije njegove prve pjesme i deset godina poslije smrti«, K. promatra s distance prema »meštru stiha« i »uzoru mnogima«, ali i s respektom prema feljtonistu »sveukupne zagrebačke štampe« i našem »prvom Parižliji«. U konciznu i odmjerenu mišljenju, »bez namjere da se dotakne ma i samo jedne jedine od onih mnogih komponenata koje se od heredijanizma do baresizma jasno odrazuju u tom lirskom opusu«, Matoš je sintetično predstavljen kao mjera na »stihometru« gdje će »kad mnogi akademik i velikan padne ispod ništice... jednako stajati na visini od petnaest pjesama«, te kao dokument »jedne izvjesne nacionalne svijesti«. Prisjećajući se Čerinina nekrologa, K. razrađuje metaforu o »pehštajnski očajnim bludnicama pred bolnicom u kojoj leži leš zloga genija«, podvlači da se »linija Matoševe snage i talenta stalno dizala u vis«, ali i da je »umro razdrt ne sagradivši spomenika koji bi dostojno stajao nad njegovim patnjama i stradanjima« (»... jedina skupocjenost njegove ostavštine te su lirske pjesme...«), čime se vraća tezi iz 1919: »I Matoš fina lirska natura zabludio je u močvari sitne polemike i umro u mukama stvaraoca koji je svestan i koji dobro znade, da nije stvorio ništa, jer nije mogao da stvori ništa« (Slučaj kipara Studina, Riječ SHS, 8. III. 1919). Stoga zaključno najavljuje kako će Književna republika nastojati objavljivati »članke i prikaze iz onog Rački-Strosmajerovskog vremena...kada je Matoš još bio dijete i kada je crpao prve utiske da na njima izgradi svoje kule i tvrđave nekog imaginarnog hrvatstva«, pa ako K. to i nije ostvario, kasnijim vraćanjima »antipatičnom pokojniku« pokušavao je, trajno podijeljen, mjereći njegov značaj shvaćati prilike kojima je pripadao. Matoševa zbirka nalazi se na popisu izdanja koja je uredništvo Književne republike primilo i o tome izvijestilo čitatelje u posebnoj napomeni.

LIT.: J. Kaštelan, Lirika A. G. Matoša, RAD JAZU, 1957, 310; I. Frangeš, Krleža i Matoš, Forum, 1982, 10-12.

Vl. Bo.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Pjesme A. G. Matoša. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 5.5.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/pjesme-a-g-matosa>.