Pjesme pomirenja

»PJESME POMIRENJA«, ciklus pjesama od kojih su tri (Jutarnja pjesma, Žena i iluzije, Večernja pjesma) objavljene u Lirici (Zagreb 1919) i Knjizi lirike (Zagreb 1932) pod nazivom Pjesma pomirenja, a druge dvije (Pjesma iz hrvatske krčme, 1921. i Patetična pjesma o gospođi Evi, 1922) tek su u knjizi Poezija (Zagreb 1969) pridodane konačnoj verziji ciklusa. Stoga i sam ciklus djeluje nekonzistentno s raznolikim motivskim i tematskim repertoarom, kao i nejednake umj. uvjerljivosti. Ovaj je ciklus još na tragu ranije (ratne) lirike i svojom relativnom disperzivnošću, nepravilnom formalnom organizacijom (stihovnom i strofnom) i nekim svojim retoričko-stilskim karakteristikama, iako je tematski, dakako, u otklonu od ratne lirike. Pjesme pomirenja indiciraju svoju suprotnost: nemirenje s postojećom društvenom scenom (stvaranje Kraljevine SHS) i kontestaciju već prevladanih knjiž. modela (secesionističko-parnasovskih), unatoč pukotini sumnje koja se uvlači u ranije zacrtani optimistički angažman. Otud zaokret k naglašenijoj intimizaciji koja će biti još izraženija u sljedećim pjesmama. A tu je još uvijek nazočna apelativna orijentacija i spoznajna vrijednost pjesme, pa je i motivski plan »namjenski« usmjeren, a iskaz retorsko-narativno impostiran.