Plameni vjetar

»PLAMENI VJETAR«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme I (Zagreb 1918). Iste godine tiskana je u časopisu Novo društvo (knj. I, sv. 2); u konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je rimovanim slobodnim stihom. Slovi kao najpoznatija pjesma Krležina mladenačkog razdoblja s jasnim reminiscencijama na oktobarsku revoluciju. Ipak, više nego vjesnik propasti staroga svijeta i rađanja novoga, ona je slavljenje stvaralačkoga kaosa u kojemu je samo jedan pravi pobjednik: Smrt. Sastavljena je iz pet sekvenci. U početnoj patetičnim zamahom vizionarni glas nagoviješta osvetu svih potlačenih i ugnjetenih: »Jednoga će dana krvavo jutro svanuti! / Jednoga će dana crljeni vihor planuti! / O, jednoga dana, / Nad piramidom mrtvih domobrana«. Druga sekvenca opisuje revolucionarnu osvetu: bit će uništen svijet raznih crkvî, bordelâ i ludnicâ i nad njim će zvoniti pobjednička pjesma pobunjenih. U trećoj sekvenci pojavljuje se plameni vjetar i svojom »svetom pjesmom vatre, kaosa i eona« poziva ljude, ulicu da kao »krvavi talas« potope laž staroga svijeta. U stihovima »Proklet je pean zlata« i »vješaju gologa boga na trgu kô tata« naslutljiva je konstantna Krležina antiteza između moći i svetoga, između bogatstva i Krista. U četvrtoj se sekvenci plameni vjetar, revolucionarni i prevratni vjetar, pretvara u apokaliptično razaranje: gori, izgara cijela zemaljska kugla. U završnoj sekvenci cijela prethodna strava vatre i krvi spaja se u jedinstveni vrtlog, stvaralački kaos u kojem »hihot će jecati glasan / Njezinog Veličanstva / Pobjednice Smrti«. Pjesma Plameni vjetar s jedne je strane vizija novog svijeta i osvetnički zaziv pravde, a s druge vizija svijeta kao kaosa, vječne smrti i vječnog života; plameni vjetar ne uspostavlja novu pravdu i mir, on vraća svijet njegovu iskonu, vječnom rušenju koje je vječno stvaranje.