Početka nije bilo

»POČETKA NIJE BILO«, pjesma prvi put objavljena u Forumu, 1962, 5, unutar eseja Pogovor za dvije drame o Areteju i o Jurju Križaniću, a zatim u knjizi Poezija (Zagreb 1969), kao dio cjeline pod nazivom Pjesme iz davnih dana 1914-1942, s podnaslovom Iz dnevnika 1942; u 3. sv. Krležina Dnevnika (Sarajevo 1981), gdje se donose dnevnički zapisi iz 1942, pjesma nije uvrštena. Stihovi slobodnije variraju shemu naših duljih akcenatsko-silabičkih stihova, a vežu se uglavnom u rimovane katrene. Krleža u pjesmi razvija misao o kraju civilizacije. Prvi dio pjesme sadržava aksiomatski sročenu i sažetu refleksiju o postanju svemira (»Šutio je svemir zavit tmine velom, / Pramore mračno potonulo u noći. / A onda je došlo što moralo je doći: / prva se klica prometnula tijelom«). U drugom dijelu izražava se slutnja o kraju kozmičkog ciklusa kojega se početak naznačuje u prvom dijelu, pri čemu se kao ključni znak vremena pojavljuje slika propale Helade (»mi otkrismo Heladu kako pluta - / kô mrtva ruka, gnjila, otkinuta«). Tek u zadnjim stihovima pjesme (»Vatre urlik laje iz svakoga kuta, / o, luda pjesmo, pjesmo sumanuta«) razjašnjuje se da K. svojim kozmološkim katastrofizmom reagira na ratne događaje iz 1942.