Pozdrav Jean Paul Sartreu

»POZDRAV JEAN PAUL SARTREU«, izgovoren je 15. V. 1960. na primanju u čast posjeta francuskog pisca i filozofa u tadašnjoj JAZU u Zagrebu. Objavljen je u Vjesniku, 20. XI. 1960; uvršten u knjigu Eseji II (Zagreb 1962).

Pozdravljajući Sartrea, Krleža svoj govor intonira kao »uvod za naš razgovor o slobodi«, budući da cijenjenoga gosta »u prvome redu interesiraju pitanja tzv. građanskih i umjetničkih sloboda«. Odgovori na ta i srodna pitanja stvarni su sadržaj Krležine pozdravne riječi. Naglašavajući Sartreovu neprijeporno lijevu književnu i političku angažiranost, koja se prati »sa drugarskom simpatijom«, K. napominje kako se lijeva književnost i u nas »borila protiv očitog licemjerstva lažne demokracije«. Obraćajući se Sartreu kao istomišljeniku u borbi za »stvar socijalizma«, kao piscu koji vodi bitku protiv »slijepih političkih snaga banke, vojske i crkve«, K. razlikuje položaj pisca u tzv. zapadnom prosperitetu i u sredini koja je tek uklonila »one negativne snage koje bi se mogle povampiriti«. Premda u zemlji vlada »ubrzani razvojni tempo«, ne prate ga knjige koje bi nadahnjivao tzv. »socijalistički optimizam«: prevladava duh »estetskog liberalizma« lišen svakog administrativnog nadzora, što, pak, na europskome istoku osuđuju kao »idealistički revizionizam«. Riječi upućene Sartreu izgovorio je manje pisac, a više etablirani književni ideolog Krleža, za kojega je »titoizam bio (...) optimalan odgovor na ’nacionalno pitanje’, na balkansku bijedu i na osornost velikih sila« (S. Lasić).