Predgovor katalogu retrospektive Ljube Babića

»PREDGOVOR KATALOGU RETROSPEKTIVE LJUBE BABIĆA«. Sjećajući se Babićevih stvaralačkih zanosa i kriza iz vremena njihova druženja (1914-25) i suradnje, Krleža je napisao predgovor za katalog njegove retrospektivne izložbe održane u Modernoj galeriji u Zagrebu 29. XII. 1975-31. I. 1976 (Lj. Babić, Retrospektiva 1905-1969). Predgovor je ponovno objavljen u knjizi Gdje smo i kako smo (Sarajevo 1988). K. opisuje atelijer s panoima monumentalne kompozicije (Pade, pade Babilon Veliki), koju je slikao (u jesen 1914) nakon triptiha »iz Meštrovićevog vidovdanskog repertoara« (Udovice), Babićevu ustrajnost da se pred štafelajem dekartovski ispituje (»slikam, dakle jesam«) i povremene krize u kojima je uništio dvadesetak slika intimnih lirskih i simbolističkih secesijskih obilježja. Među njima navodi slikarove autoportrete i nekoliko portreta (svoj iz 1917, Belin iz 1918), a skicu za freske u crkvi sv. Marka (Laza-rovo uskrsnuće) uspoređuje s njegovim najboljim španjolskim akvarelima. U osvrtu na razdoblja razvojnih promjena kroz koja je prolazio od Plasa (1910) do Münchena pa preko Pariza do zavičajnih pejsaža (ciklus Moj rodni kraj izlagao je na Venecijanskom bijenalu 1938), K. spominje i djelovanje Grupe trojice (Babić, Becić, Miše), kada se Babić koji je »po povratku iz Pariza (1914) bio bliži Forainu nego Matisseu« približio iskustvima francuskoga kolorizma (1930-35). Valorizirajući stvaralaštvo slikara koji je odbacivši pomodarstvo slikao »vlastitim stilom i načinom«, K. ističe europsku razinu Babićevih scenografskih ostvarenja i njegov postav pariške izložbe srednjovjekovne umjetnosti.