Pretproljetno podne

»PRETPROLJETNO PODNE«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme II (Zagreb 1918). Daktilske je i ženske rime. Sastavljena je od tri četverostiha s ukrštenim i obgrljenim rimama (abab/cddc/effe). Pripada krugu onih Krležinih lirskih minijatura koje odlikuje jednostavnost i glazbenost izraza, naglašena slikovitost i čvrsta strukturiranost (sedmerci i osmerci s obgrljenim rimama). Po svijetlim i vedrim tonovima (»zvijezda gori, / modri se cakli snijeg«, »sjene se plave igraju, / vedrina neba puca«, »svijetlo proljeće«, »svijetla proljetna titraju«, »prozirni blistaju leci«, »til bijeli prše«, »smiju se nebeskoj djeci«) izdvaja se iz Krležina sumornog lirskog doživljaja ratne stvarnosti vremena u kojemu je nastala. Pjesma poput npr. Crvenog sutona odaje onoga Krležu koji, unatoč širokoj i patetičnoj lirskoj frazi, tipičnoj za njegovu ranu liriku, traži trenutke smirenja i harmonije u intimnom dijalogu s prirodom.