Pro domo sua

»PRO DOMO SUA«, polemički članak, objavljen prvi put u Književniku (1930, 2), a potom u knjizi Moj obračun s njima (Zagreb 1932). Napisan, po autorovim riječima, u epiloškom završetku potonje verzije »kao uvod u studiju o našoj kazališnoj kritici«, bio je povodom prekidu njegove suradnje s Književnikom. U četiri pristupne sekvence Krleža donosi građu svoga osporavanja: policijsku prijavu kluba osječkih književnika zbog Krležinom dramom povrijeđena obiteljskog ponosa J. Glembay; tvrdnju V. Koraća kako je Plamen primao nelegalnu financijsku potporu; vijest u zagrebačkim novinama da gradi kuću na Peščenici; dvojbe R. Maixnera i »zagrebačkih marksista« o njegovu spisateljskom integritetu. Zadovoljavajući se u svakoj od tih stvari jezgrovitom, ironičnom prosudbom, K. ih sažima u komentaru moralno dubioznog D. Bublića te uzima predtekstom sustavne obrane, jer se slušajući o svome »književnom radu umjesto kritika klevete« osjeća ugroženim. Na osobnom primjeru razmatra neka načelna pitanja, poput frazeološkoga kompleksa »krize« u hrvatskoj književnosti, položaja »nezavisne kritike«, te uopće književnog profesionalizma. Najavljujući »predavanja o neobično plitkom i izvanredno neznalačkom soju«, smatra svojim ključnim problemom nedostatak »boljih protivnika«. Prije nego uvod, koji je uostalom K. za Moj obračun s njima napisao, ovaj je članak nacrt studije na koju se teško odlučivao, jer je već prema naslovnoj impostaciji zahtijevala problematizaciju ne samo vlastitog iskustva nego i položaja.