Proljetna noć u vrbiku

»PROLJETNA NOĆ U VRBIKU«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Lirika (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pir iluzija, a u konačnoj verziji u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Slobodnog je stiha i proizvoljne rime. U prvih sedam stihova Krleža uvodi temu noći donekle ublaženu svjetlijim poredbama koje dočaravaju idilu (»Vihor u vrbama plače / i mjesečinu njiše / ko žutu svjetiljku«.). U drugome dijelu pjesme lirsko ja doživljava djelomičnu individualizaciju. Trajna Krležina zaokupljenost temom kreativnoga subjekta u ovoj se pjesmi očituje u paralelizmu motivskih nizova što označuje izjednačivanje kreativnih energija. Lirsko ja, poistovjećeno u svom kreativnom biću s obnoviteljskom i dinamičnom prirodom proljeća, paralelizmom motivike dočarava sveopću obnovu kreativnih energija s ishodištem u izvanjskom svijetu. Treći i završni dio pjesme (»Crne vrbe šute, a velika Proljet, tiha, mjesečna, vječna, / lebdi i blagoslov svijetli nosi u ruci.«) upućuje na postojanost prirode i pobjedu Proljeti nad šutnjom crnih vrba, koja se na završetku idilički smiruje.