PSELLUS (PSEL), Mihajlo (Konstantin)

PSELLUS (PSEL), Mihajlo (Konstantin), bizantski filozof, teolog i državnik (1018-1078). Držao je da se platonovska filozofija idealno može spojiti s kršćanskom doktrinom, što je potaklo obnovljeno zanimanje za staru grčku filozofiju u Bizantu, te poslije snažno utjecalo na talijansku renesansu. Njegovi spisi pokazuju gotovo enciklopedističku širinu interesa, jer se uz filozofske i teološke rasprave bavio gramatikom, poetikom, matematikom, medicinom i ostalim prirodnim znanostima.

Iz Psellusova širokog opusa Krleža posebno izdvaja njegova medicinska shvaćanja, a osobito ga zanima tzv. demonistička etiologija duševnih bolesti. Teza o duševnim bolestima kao o pojavi koju uzrokuje opsjednutost demonima potječe iz antičke predaje, a u XI. st. prevladava kao prihvaćeno objašnjenje zahvaljujući Psellusovoj interpretaciji. Izgradivši na osnovama aristotelovske logike prividno znanstvenu klasifikaciju o djelovanju demona i uobličivši je u sustav, on je tu »svoju pseudonaučnu aparaturu nametnuo svim ostalim tumačenjima«, a njegov spis o »životu i vladanju nečistih duhova«, prepisivan i u kasnijim stoljećima, služio je kao oružje za uništavanje političkih protivnika. Tragove te Psellusove doktrine širili su se po grčkim i makedonskim manastirima, a K. im nalazi odjeka i u poemi M. Vetranovića Remeta.

BIBL. M. K.: Marginalia na temu o spoznajnoteorijskoj magiji, Delo, Beograd 1956, knj. III, br. 11; O Paracelzu, Eseji II, Zagreb 1962; Illyricum sacrum, Kolo, 1963, 7.

Ni. Pk.