Randevu

»RANDEVU«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Lirika(Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pjesme bez poante, zatim u Knjizi lirike (Zagreb 1932) gdje je strofno organizirana, te u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom. Ona semantički oponira uobičajenu značenju svoga naslova (ljubavni sastanak), motivom osamljena čovjeka koji na ulici na kiši čeka sreću, Ženu, radost. Promatrajući ga, lirski mu subjekt odgovara da je uzaludno njegovo čekanje, kao i čekanje onih s kojima se lirski subjekt poistovjećuje jer nema ni Žene ni radosti, a sve čeka postojano samo smrt, »sanduk u blatu«. To je još jedno u nizu Krležinih ostvarenja koje je prema ženi strindbergovski negatorsko usmjereno, dok je s druge strane ironizacija i parodija ekspresionističkoga simbola žene.