Razgovor o demokraciji, o humanizmu i o socijalizmu

»RAZGOVOR O DEMOKRACIJI, O HUMANIZMU I O SOCIJALIZMU«, dijaloška cjelina prvi put objavljena u tematski samostalnijim nastavcima u Vjesniku: Razgovor o demokraciji (18. XII. 1960), Razgovor o humanizmu (25. XII. 1960) i Razgovor o socijalizmu (1. I. 1961); potom integralno u Knjizi eseja (Beograd 1961) i knjizi Eseji IV (Zagreb 1963).

Pripada dijaloškim tekstovima s početka šezdesetih godina (Prazna slama, Razgovor o raketama, Razgovor o pedesetogodišnjici apstraktnog slikarstva), koji se oblikom i sadržajem nadovezuju na rasprave o filozofskim i političkim pitanjima što ih je Krleža prvotno oblikovao u dnevničkim zapisima iz 1942. Dijalozi su tematski povezani prema načelu gradacije, a sudionici u njima, predstavnici dvaju povijesnih vremena, označeni su slovima A i B. Dok A utjelovljuje građanski svjetonazor, B raspravlja sa stajališta koje u tradiciji dijalektičko-materijalističkoga razumijevanja povijesti vidi u socijalizmu svojevrstan ključ i koje se zasigurno podudara s Krležinim zamislima o povijesti društva. Rasprava o demokraciji početak je problemskoga slijeda koji preko humanizma vodi do socijalizma, zamišljenog kao prvo i posvemašnje povijesno ostvarenje demokratskih i humanističkih načela, izvorno nadahnuto poetskom fantazijom. Dijalog je u gradacijskom rasponu uvelike ostvaren kao pregled povijesti raspravljanih pojmova i stoga se sugovornici tijekom razgovora koriste raznim imenima, filozofskim koncepcijama, povijesnim i političkim događajima koji bi trebali pokazati kako količinu znanja, tako i dijalektički povijesni put do socijalizma, a završna bi zgoda o susretu VI. Lenjina i G. H. Wellsa, kao svojevrsna sažeta ilustracija dijaloških stajališta, trebala iskušanom Krležinom metaforikom svjetla (svjetionika, električne struje) posvjedočiti poetsku fantaziju kojom je prožet socijalistički projekt i njegov sovjetski predvodnik.