Razgovor o istini

»RAZGOVOR O ISTINI«, dijalog, izvorno dio Krležina dnevnika iz 1942, objavljen prvi put kao dio veće cjeline pod naslovom Razgovor o istini, o historiji, o socijalizmu, o idejama i o posljednjim stvarima u časopisu Literatura, 1957, 1. Uz određene preinake, dijalog je kao samostalna cjelina uvršten u knjigu Eseji IV (Zagreb 1963).

Tema dijaloga je filozofski pojam istine. Dvojica sugovornika, označeni slovima A i B, raspravljaju o istini sažimljući povijest toga pojma tako što određeno razumijevanje potkrjepljuju ili osporavaju uz pomoć različitih teorija istine (korespondencije, evidencije, koherencije, eidetske i dr.) poznatih iz povijesti filozofije od Aristotela preko Seneke, Augustina i Hobbesa do neokantovaca i Husserla. Njihova se osnovna stajališta mogu uvjetno označiti kao idealističko (A), odn. materijalističko (B) i otuda proizlaze sva neslaganja u raspravi. Dok A drži da istina postoji po sebi, B smatra da ona služi u ljudske svrhe kao pojačavanje doživljajnoga intenziteta ljudskoga smisla i postojana smjernica svih djelatnosti u čovjekovu korist.