RICHTMANN, Zvonimir

RICHTMANN, Zvonimir, publicist, filozof i fizičar (Zagreb, 22. IX. 1901 - Zagreb, 9. VII. 1941), profesor na Srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu. Apsolvirao Tehničku visoku školu u Beču (1925) i Filozofski fakultet u Zagrebu (1932). Istaknuo se javnim predavanjima (Pučko sveučilište i »Kolo« u Zagrebu, Kolarčev univerzitet u Beogradu) i člancima u lijevim i naprednim časopisima (Almanah savremenih problema, Slobodni spisi, Literatura, Kultura, Književnik, Znanost i život, Pečat) popularizirajući dostignuća suvremene prirodne znanosti s marksističkih pozicija.

Glavni predmeti njegova interesa su psihoanaliza, problem determinizma i Heysenbergove relacije neodređenosti te Einsteinova teorija relativnosti. S R. Podhorskim uređuje Biblioteku znanstvenih knjiga (1939), a zajedno objavljuju niz članaka s tezom o redukciji filozofije na logiku i dijalektiku te o kompatibilnosti neopozitivističke filozofije znanosti i dijalektičkog materijalizma, a protiv dijalektike u prirodi i teorije odraza.

Autor je udžbenika Fizika (1936) i knjige Sigmund Freud (1937). U više navrata zatvaran; 31. III. 1941. uhićen i zatočen u Kerestincu kao komunist; ustaše su ga strijeljale zajedno s B. Adžijom, O. Pricom i dr.

U kontekstu boljševizacije partije njegova polemika s O. Pricom 1937-38. u časopisima Znanost i život i Kultura prerasta iz teorijske rasprave u politički sukob s linijom KPJ, pa biva proglašen revizionistom i trockistom.

U Pečatu i dalje razvija scijentističke postavke o usponu znanosti i padu filozofije tvrdeći da »duh naučne kritike« treba prožeti sav život, čime će zabludama i mijazmama doći kraj. Rukovodstvo KPJ i Richtmannovi oponenti koristili su se u sukobu na ljevici njegovom nazočnošću na stranicama Pečata kao argumentom protiv Krleže. U znak solidarnosti sa svojim suradnicima V. Bogdanovom, M. Ristićem i Richtmannom K. objavljuje Izjavu Miroslava Krleže (Pečat, 1939, 5-6) gdje tvrdi da »dijalektička heterodoksija« Richtmanna i Podhorskog nema veze s diskusijom o empiriokriticizmu, te da je »grupa Podhorsky-Richtmann apolitička«. Polemizirajući s Pričom, Krleža brani Richtmanna i u Dijalektičkom antibarbarusu (Pečat, 1939, 8-9).

Prema I. Supeku, na sastanku gdje su revizionisti trebali objasniti svoja gledišta i pomiriti se s oponentima u nazočnosti predstavnika CK KPH, Richtmann i K. kritizirali su staljinizam, čime je pomirenje bilo onemogućeno.

Sva Krležina sjećanja na Richtmanna vezana su za razdoblje izlaženja Pečata i poslije toga, a prožeta su naklonošću i stavom da ga je KPJ besmisleno i neopravdano osudila i bojkotirala (Dnevnik, I-V, Sarajevo 1977).

LIT.: M. Iveković, Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945, I, II, Zagreb 1970; S. Lasić, Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, Zagreb 1970; I. Supek, Otkriće u izgubljenom vremenu, Forum, 1976, 4-5; P. Matvejević, Za suputnike, Književna reč, 1979, 131; I. Supek, Krivovjernik na ljevici, Bristol 1980; E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I-IV, Zagreb 1985; B. Kovačević, Slučaj zagrebačkih revizionista, Zagreb 1988; isti, Psihoanaliza i ljevica, Zagreb 1989; S. Lasić, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, II, Zagreb 1989.

Bo. Kov.