Robija

»ROBIJA«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Lirika (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pjesme bez poante, zatim u Knjizi lirike (Zagreb 1932), gdje je strofno organizirana, te u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). U njoj Krleža tematizira osobno raspoloženje i poziciju nakon iskustva balkanskih ratova, vjere u oslobodilačku ulogu Srbije (poput ostalih hrv. intelektualaca), I. svj. rata i očekivanja ponovne regrutacije. Ali i ta je nada upitna, jer se pokazalo da suprotstavljanje »krv na krv« ne može donijeti rješenje. Lirski subjekt ekstatičnim supstantivizacijama i gotovo enigmatskim metaforama prizivlje Oslobođenje od ropstva, Mir, što ga ne može donijeti nikakav nosilac oružja, pa niti »Dušanove čete«, nego će ga donijeti ljudi koji ne znaju za rat, »sveci bijeli«, kojima hita u susret i pjesnik sa svojim pjesmama. Oni će donijeti radost igre, plesa, života, pokreta, a kao budućnost koja se osadašnjuje njoj su daleko Golgote i smrti. Kao naznačitelji vizije sreće, »sveci bijeli« ujedno su i donositelji jedne nove ljudske pozicije.