RUKOPIS MIROSLAVA KRLEŽE

RUKOPIS MIROSLAVA KRLEŽE. Karakterizira ga izrazita osebujnost, a osnovna mu je značajka sitno, brzo pisano i nečitljivo pismo; takva kvalitativna determinanta rukopisa u pravilu indicira jaku koncentraciju, samozadovoljstvo i preciznost u izražavanju, te afinitet prema ljepoti prirode i umjetnosti. Brzo pisanje, uz ostale relevantne karakteristike rukopisa, upućuje na bujnu maštu, jake nagone, živahan elan, inicijativnost, te unutrašnji nemir, nestrpljivost, nestalnost; također upućuje i na sangviničnost skriptora. Raspored teksta, koji je također vrlo karakterističan za Krležin rukopis, pokazuje visoko razvijen smisao za sistematičnost i naglašen estetski osjećaj. Teškoće u čitanju uzrokuje činjenica da se gotovo ne razlikuje način pisanja slova a i e, l i t (pisano najčešće bez crtice), često su podjednako pisana slova n i m, a slova i i j većinom su bez točke. Zbog brzine pisanja koja je uvjetovana vrlo hitrim tokom misli, K. pojedina slova i riječi često piše reducirano i zbog toga rukopis mjestimice prelazi u svojevrsnu stenografiju. Česta su podcrtavanja pojedinih dijelova rečenica. Povremeno se pojavljuje neskladan razmak unutar riječi, pa razmaknuti dijelovi izgledaju kao zasebne riječi. Sve to čini rukopis teško čitljivim, a ponekad i posve nečitljivim. Krležin rukopis ni u dubokoj starosti nije bitnije promijenjen, što pokazuje dobru očuvanost funkcije središnjega živčanog sustava. Tome je svakako pridonijelo i to što je svakodnevno mnogo pisao. Međutim, promjene su vidljive u potpisivanju. Potpis iz razdoblja kad je K. bio još u punoj životnoj snazi (1960) pokazuje čvrstinu i samopouzdanje, osobito u formiranju završnog dijela. U potpisu iz 1975. prisutne su promjene, najizrazitije baš u pisanju završnog dijela koji pokazuje stanovitu nesigurnost, a 1980. i slab pritisak što svjedoči o pogoršanju općega zdravstvenog stanja.

Ž. Sl.