Sjene su se krale

»SJENE SU SE KRALE«, pjesma umetnuta u novu verziju drame Maskerata (Zagreb 1933); kao samostalan tekst prvi je put objavljena u knjizi Poezija (Zagreb 1969), kao dio cjeline pod nazivom Pjesme iz davnih dana 1914-1942. Pjesma je dio Pierrotove replike u dijalogu s Kolombinom. Napisana je lirskom prozom koja na nekim mjestima pokazuje tendenciju prelaska u slobodni stih, što je izraženo povremenom isprekidanošću redaka prije desnoga ruba stranice. Pjesma je lamentacija zaljubljenoga mladića i njegovo prisjećanje na prvi susret s »Mladom Ženom«, koja mu, međutim, ne ostaje vjerna. Sadržaj pjesme reflektira odnose među likovima drame, u trokutu Pierrot-Kolombina-Don Quixote. Zbog uglavnom romantične pejsažističke metaforike doimlje se konzervativnijom od drugih dviju pjesama iz Maskerate. Po tome se može zaključiti da joj je K. u kontekstu retoričke karakterizacije Pierrota namijenio karikaturalno djelovanje.