Školska pismena radnja iz latinskoga

»ŠKOLSKA PISMENA RADNJA IZ LATINSKOGA«, pjesma prvi put objavljena u Hrvatskoj reviji, 1931, 9, s još osam pjesama pod zajedničkim nazivom Pjesme, a zatim kao dio ciklusa Ranjavi motivi u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937), te u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Rimovana je slobodno.

Tematsko-motivski kompleks pjesme balansira između tri paralelno uspostavljena svijeta. Objektivni, vanjski svijet opisom kojega započinje pjesma odvojen je od realnoga prebivališta lirskoga subjekta, pa o njemu saznajemo preko »naratora« koji referira o školskom satu latinskoga, gdje se piše školska radnja. Neprimjerenost i turobnost izvanjskoga svijeta Krleža evocira metaforama mrtvih ptica (najzastupljenija metafora u pjesmi). Običnost i besmisao ljudskog postojanja K. obilježava prispodobama u kojima se opjevane literarne junakinje (Laura, Beatriče) nalaze u trivijalnim situacijama. Dalje, rabeći metaliterarnost kao metodu eksplikacije K. u prvi plan postavlja lirskoga junaka. Miješanjem stvarnoga i literarnoga u njegovoj svijesti autor čini intermundij i odjednom se otvara horizont »zadanoga svijeta«. To je svijet školske pismene radnje koja svojim sadržajem relativizira život. Muha što nad katedrom zuji završava intermundijalnu promenadu lirskoga subjekta koji se na kraju pjesme vraća u realni svijet i u svijet vlastitoga Ja, u čijoj košmarnoj glavi pliva množina slika »u struji gerundiva i glupih konjunktiva«.