SLOBODA

SLOBODA, novine što ih je kao tjednik u nakladi vlastite zadruge »Naša sloga«, te s tradicionalnim nazivom prvoga socijalističkoga glasila iz 1892, u srpnju 1917. pokrenuo privremeni Akcioni odbor Socijaldemokratske stranke. Do prosinca, kada su pod pritiskom cenzure i frakcijskih trvenja novine obustavljene, izašla su 24 broja koja kao odgovorni urednik potpisuje S. Batt, ali su profilirane u duhu političkih shvaćanja V. Koraca. Koraćeva je frakcija u stranci, potisnuta u proljeće 1918, potkraj godine opet ojačala pa umjesto kompenzacijski pokrenute Pravde, 21. studenog obnavlja Slobodu i to s tri broja tjedno. Ugašene su nakon stranačkog raspada 1921.

Krleža je bio idejno, ali i osobno blizak pokretačima Slobode. Neki su od njegovih prijatelja, poput Đ. Cvijića, radili kao novinari i urednici Koraćevih izdanja, na što je Korać, prema Krležinu iskazu, i njega nagovarao sugerirajući mu kako je karijera političkoga komentatora profitabilnija od književne. Premda je njihov konačni razlaz dokazom pravih Krležinih pobuda, upravo je u Slobodi (u 14 brojeva od 24 broja prve serije) započeo redovito pisati ratne izvještaje zapriječene cenzurom nakon Baruna Konrada u Obzoru. I dva njegova literarna priloga, zaplijenjenu pjesmu Na Trgu svetoga Marka (26. VII. 1917) i persiflažu Jedna dekorativna laž (18. X. 1917), karakterizira politička senzibilnost. Tek u jedinom prilogu druge serije, članku Crno-žuti skandal (21. XI. 1918), koji se također bavi političkim ambijentom, K. eksplicira poziciju »umjetnika stvaraoca«.

Vl. Bo.