Smrt trave u predvečerje

»SMRT TRAVE U PREDVEČERJE«, pjesma prvi put objavljena u Plamenu, 1919, 13, zajedno s pjesmama Večernji vjetar i Jutro pred kišu kao dio ciklusa Pjesme na livadi u lipnju, zatim u Knjizi pjesama (Beograd 1931), Knjizi lirike (Zagreb 1932), Pjesme u tmini (Zagreb 1937), te konačna verzija u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Slobodnim stihom pisan tekst kojega je regulativ logičko razvijanje motiva, a ne semantička cjelovitost stiha kao jedinice. Pjesma se gotovo iscrpljuje denotativnim planom žaljenja lirskoga kazivača nad sudbinom trave sa svim biologijskim »inventarom« u njoj; kazivač joj se izravno obraća eksklamativnim vokativnim uzvicima. Čovjek koji kosi uzrok je smrti trave u lipnju pa ovom motivskom razinom pjesnik signira konfrontaciju prirodnoga i povijesnoga stratuma, koji, izgleda, ostaju još antagonistički usmjereni.