Titova revolucionarna uloga

»TITOVA REVOLUCIONARNA ULOGA«, članak posvećen šezdesetpetom rođendanu J. Broza, objavljen 25. V. 1957. u Vjesniku, pod naslovom Tito, zatim pod novim naslovom Titova revolucionarna uloga u knjigama Krleža o Titu (Sarajevo-Zagreb 1980) i Gdje smo i kako smo (Sarajevo 1988). Nakon tekstova u povodu Titova šezdesetog rođendana u Borbi (Titov povratak godine 1937) i Svedočanstvima (Šezdeseti rođendan druga Tita), K. se ponovo odazvao molbi jedne redakcije, ovaj put zagrebačkog Vjesnika, da napiše prigodni članak u povodu Brozova jubileja posvjedočujući time još jednom svoje prijateljstvo i poštovanje prema jugoslavenskom lideru.

Sam tekst ne donosi bitne novosti u Krležinu pristupu određivanju uloge J. Broza u povijesti jugoslavenskih naroda. Polazi od teze da je za razumijevanje Titove povijesne uloge potrebno imati na umu njegovu odanost lenjinističkim načelima i programu oktobarske revolucije: »Postojana lenjinska vjera u viši moralni potencijal revolucionarnog ogorčenja, kao najčistija inspiracija političke svijesti, glavna je oznaka Tita kao čovjeka kao stratega i kao političara«. Potom analizira činjenice iz Brozove političke biografije i pokušava pokazati zašto je upravo on uspio ostvariti snove niza »južnoslovjenskih pjesnika, ideologa, umjetnika i političara, koji su se za posljednjih stotinu godina upustili u kobnu pustolovinu da individualno prevladaju zakone sredine«. Posebnu važnost K. pridaje godini 1941. kad Broz staje na čelo narodnog pokreta protiv fašizma; od revolucionara koji je bio »matematski vjerojatan kandidat smrti« on se pojavljuje pred velikim silama na čelu svojih pedeset divizija spriječivši imperijalističku diobu svoje zemlje. Time postavlja temelj svoje koncepcije nacionalne i političke nezavisnosti. Pri kraju članka K. apologetski ističe Titove zasluge i upozorava na trajne vrijednosti njegova političkog programa: »Osloboditi se materijalne bijede, postaviti se na vlastite noge, nezavisno od inostranog zlata i korozivnog tuđinskog utjecaja, organizirati industriju i čitavu privredu suvremenim tehničkim sredstvima na bazi kolektivne društvene svijesti, likvidirati sve preživjelosti zaostalog, supkolonijalnog mentaliteta, sve su to zadaci koji prelaze mogućnost definitivnog ostvarenja za života jednog pokoljenja«.