Titova sedamdesetgodišnjica

»TITOVA SEDAMDESETGODIŠNJICA«, članak objavljen u Vjesniku, 25. V. 1962; potom je tiskan u knjigama Krleža o Titu(Sarajevo-Zagreb 1980) i Gdje smo i kako smo (Sarajevo 1988). Za razliku od izrazito apologetskoga i čestitarskog napisa u povodu Titova šezdesetog rođendana ( → Šezdeseti rođendan druga Tita), ovaj napis u povodu sedamdesetog rođendana više je povijesnoesejistički i analitički intoniran. Iz bogate Brozove političke biografije Krleža izdvaja kao ključni trenutak, u kojem se očituje sav njegov politički talent, Osmu mjesnu konferenciju zagrebačke partijske organizacije 25-26. II. 1928. Analizira i političko stanje koje je prethodilo toj konferenciji: sukobe unutar Komunističke partije, osobito oko problema vezanih za neriješeno nacionalno pitanje i velikosrpski hegemonizam u predratnoj Jugoslaviji. U toj situaciji, konstatira K., kad je komunistički pokret potpuno obezglavljen, na rubu raskola izazvanoga frakcijskim borbama, primamo u redovima partijske inteligencije, pojavljuje se Broz sa svojim genijalnim smislom za politički pragmatizam, kao sindikalni aktivist koji poznaje situaciju u širim radničkim slojevima te obdaren velikom organizacijskom energijom pristupa omasovljenju demoraliziranoga i razbijenog pokreta, uspostavlja prekinute veze između mase i vodstva, izgrađuje razorenu partijsku tehniku, pokreće legalni i ilegalni partijski tisak, organizira partijske škole i kurseve praktičnim radom dokazujući »da se ponovo pristupilo metodičkom rješavanju osnovnog zadatka oslobođenja proletarijata, s određenim ciljem obaranja građanske vlasti i pobjede socijalističkih principa«. Tu golemu energiju pragmatičnog političara (ali koji zbog pragmatičnih razloga nikad neće izdati svoje lenjinističke ideale) Tito će pokazati i u svim potonjim turbulentnim političkim zbivanjima: kao glavni inicijator pobjedonosnog ustanka, kao protivnik Staljina i predvodnik politike nesvrstavanja.

Postavljanjem nacionalnog pitanja (osobito pitanja srpskoga hegemonizma) kao ključnoga za noviju povijest naroda tadašnje Jugoslavije čak i u sklopu ovakvoga - čestitarskog napisa, K. implicitno indicira aktualnost tog problema i za političke prilike šezdesetih godina. Tih je godina K. ozbiljno suočen u sklopu rada na Enciklopediji Jugoslavije s otporima nacionalistički orijentiranih srpskih povjesničara i intelektualaca njegovoj enciklopedičkoj interpretaciji povijesti Jugoslavije, a u krugu intelektualaca s kojima se u tom trenutku druži (među kojima istaknuto mjesto ima i F. Tuđman) sve se više i otvorenije promišlja hrvatsko pitanje i adekvatnost njegova rješenja unutar Jugoslavije. Neke od tih dilema indicirane su i u reaktualizaciji nacionalnog problema u ovom napisu.