TKALAC IGNJATIJEVIĆ, Imbro

TKALAC IGNJATIJEVIĆ, Imbro, političar i publicist (Karlovac, 6. V. 1824 - Rim, 4. I. 1912). Karijeru započinje 1848. suradnjom u liberalnom tisku. God. 1851-61. tajnik je trgovačko-obrtničke komore za Hrvatsku. U Beču 1861. pokreće list Ost und West koji se suprotstavlja centralizmu i propagira zajedničku slavensku politiku u Monarhiji. To ga dovodi u sukob s režimom 1863. te napušta Austriju i nalazi utočište u Italiji. U poslanici što ju je 1866. kao službenik talijanske vlade uputio Srbima i Hrvatima zauzeo se za revolucionarno rješenje »austrijskog pitanja« te za samostalnost Hrvatske u okviru jugoslavenske zajednice kojoj bi jezgra bila Srbija, a koja bi bila dio na principu unutrašnje autonomije uređene federacije Slavena, Madžara, Rumunja, Grka i eventualno Poljaka. U više Krležinih eseja moguće je pronaći tragove njegove postojane simpatije prema toj povijesnoj ličnosti. Tkalac je prema Krleži bio jedan od rijetkih hrvatskih intelektualaca u XIX. st. koji je pokazao »evropski stepen svijesti«. Bio je, međutim, žrtva skučenih političkih prilika u Hrvatskoj, prisiljen da »luta kao publicist svijetom, da bi završio kao talijanski diplomatski agent«. K. ga cijeni kao kritičara proaustrijski orijentirana hrvatskog tiska odn. kao čovjeka koji se već 1848. »perom i detronizacijom Habsburga« bori u skladu sa zahtjevima naroda, a njegovu kritiku politike ilirizma i jugoslavenstva Račkoga i Strossmayera, koja se temeljila na procjeni da je riječ o nastojanju da se južni Slaveni ujedine pod Austrijom, shvaća kao izraz Tkalčeva buntovnog, »četrdesetosmaškog« duha.

BIBL. M. K.: Moša S. Pijade, Književna republika, 1927, knj. IV, br. 2; O patru dominikancu Jurju Križaniću, Književnik, 1929, 1; Prije trideset godina (1917-1947), Republika, 1947, 11; Teze za jednu diskusiju iz godine 1935, Nova misao, 1953, 7; Iz hrvatske kulturne historije, Eseji III, SDMKZ, sv. 20, Zagreb 1963; O stogodišnjici rođenja Silvija Strahimira Kranjčevića, Forum, 1965, 1-2.

Mo. St.