Tolerirana djevojka

»TOLERIRANA DJEVOJKA«, pjesma, s podnaslovom U maniri A. G. Matoša, prvi put objavljena u časopisu Danas, 1934, knj. I, br. 5, zajedno s pjesmama Pjesma čovjeka bez posla, Noć u velegradu i Kamo plove ovi gradovi, a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao sastavni dio ciklusa O bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Napisana je stihovima nejednake duljine (11-15 slogova) koji su u tri katrena povezani obgrljenim rimama (prva i druga strofa) i uzastopnim (treća strofa). Pjesma je »matoševska« po grotesknosti, a posebice po ekspresivnom rimariju i kolokvijalnom leksiku. Izvorište pjesnikovih asocijacija kojima se oblikuje groteskni portret noćne djevojke očigledno su litografije slikara Toulousa-Lautreca iako se u pjesmi signira bakrorez (!), no to je očito autorova licentia poetica upotrijebljena radi ekspresivnosti rima (bakroreza - peneza - chart- reusa - jeza). K. pjesmu gradi s jedne strane na deskripciji portreta, a s druge na dojmu što ga lik pobuđuje hladnoćom i prazninom svoga pogleda i zamamnošću ženskog tijela simbolizirana slikama riđovke i Meduze. U dva posljednja stiha pjesme u asocijativni se sklop ugrađuje agonijski drhtaj žrtve, a slika rane u grlu s nožem laringologa prepoznatljiva je asocijacija ljudskog martirija pjesnika u čijoj je maniri ostvarena ta groteskno-socijalna lirska kompozicija.