Tri domobrana

»TRI DOMOBRANA«, novela objavljena u Savremeniku, 1921, 1, te u zbirci Hrvatski bog Mars (Zagreb 1922). U noveli je opisan dan hodnog bataljuna kapetana (katkad satnika) Jurja Ratkovića (katkad Ratkovića Jablanskog) neposredno pred odlazak na frontu. Prikazano je stanje nediscipline i ležernosti s kojima se neprestano sukobljava Ratković, čije vrijeđanje i agresivno prekoravanje pojedinih krivaca poprima oblik histerije. Domobran Račić za mimohoda nije pozdravio pukovnika Slavka Wallensteina. Umoran je od noćne razmirice sa ženom s kojom ima dijete i, ne izrazivši žaljenje, prima pljusku i udarce. Desetar Kohn iz pisarnice prijavljuje niz daljnjih nepriličnih događaja: konflikt između straže i žena što se guraju pred kasarnom, domobran Trtek traži dopust radi majčina sprovoda, dva domobrana dezertirala su iz skupine koja je išla na prijavak radi poštede. Jedan od njih, Skomrak, poslao je kapetanu uvredljivo pismo, u kojem govori da je Ratković svoju kobilu kupio za erarski novac, a spominje i njegovu ljubavnicu, bogatašicu Kayser. Zatim, iz kasarne su ukradene četiri karabinke, lampe su razbijene u zahodu, a netko je provalio u stol, popljuvao i onečistio cigarete, olovke, pera i papir, te odnio novac koji je bio čisti dobitak brijačnice otvorene za vojnike Ratkovićevim zalaganjem. Policijska istraga ne donosi rezultata; dapače, po ponašanju policijskog psa reklo bi se da je počinitelj sam kapetan. Račića, koji je izvrijeđao Ratkovića, vješaju na kesten tako da visi na rukama, kao prije njega Ciganina Makeka. Kapetan nije raspoložen da ljudima koji ga mole dade noćni izlaz k njihovim ženama. Sam on doživjet će to popodne ravnodušnost ljubavnice uoči njegova odlaska na frontu - iza čega on sluti pojavu novog ljubavnika, pomorskog potporučnika fregate. Predvečer je na straži iscrpljeni Račić. Autor pripovijeda kako su Račić, Ratković i Skomrak išli zajedno u školu, a skromna Račićeva majka i kasnije se obraćala »gospodinu Jurici« da svojim primjerom i utjecajem njezina sina dovede u red. Račić dugo pluta inozemstvom, u Makedoniji je, čini se, za balkanskih ratova; nema, međutim, snage da svoju težnju za racionalnošću i pravdom konstruktivno usmjeri. Nakon što straža dovodi uhićenog Skomraka, dolazi do konfrontacije triju školskih drugova. Iznerviran neposluhom i potencijalnom anarhijom među podređenima, Ratković se ne umije kontrolirati; ljude oko sebe najčešće zove svinjama. Skomraka ćuška i tuče po glavi širim bridom sablje - i raskrvari ga. Račić ga energično zove iz sobe i egzaltirano ga pokušava dovesti do svijesti o katastrofi ljudskog dostojanstva i civilizacije, o kojoj takvo postupanje svjedoči. Zalaže se za toleranciju, za to da zajedno sagledaju svoje interese dok ih društvo melje i šalje u smrt. Razgovor je uzaludan - moralist Račić govori u zrak, karijerist Ratković ne shvaća neformalističku ljudsku logiku i smatra da Račić socijalistički bunca. Nakon službenog pozdrava svatko ide na svoju stranu.

Bogatstvom pojedinačnih događaja i individualnih odnosa ovo je najtradicionalnija priča u ciklusu Hrvatski bog Mars, a usprkos živahnosti i čitkosti nije među onima što ostavljaju najjači dojam. Zanimljiva je ipak u kontekstu razvoja autorovih likova. Ratković je po mentalitetu karakterističan Krležin oficir, jedna od varijacija na liniji od Jugovića do Domaćinskog; nepopustljivi, anarhični Skomrak neodređeni je lik; Račić, samotan, ne do kraja definiran buntovni moralist, podsjeća na Horvata iz Galicije, na Leonea, na Nielsena, na protagoniste mnogih novela i romana Na rubu pameti, ali je slabiji od većine tih nosilaca temeljne Krležine kritičnosti.

LIT.: I. Krnic, Miroslav Krleža: »Tri domobrana«, Hrvat, 5. XII. 1921; M. V. Bogdanović, Pripovetke Miroslava Krleže, SKG, 1922, knj. V, br. 2; Š. Vučetić, Krležino književno djelo, Sarajevo 1958; B. Meriđi, Antimilitaristička književnost i »Hrvatski bog Mars« Miroslava Krleže, Miroslav Krleža (zbornik), Beograd 1967; S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914—1924), Zagreb 1987.